XXI. vijek predstavlja veliku nepoznanicu, na jednoj
i izazov, na drugoj strani, za sve oblasti i područja ljudskog djelovanja.
Rezultat takvog stava leži u njihovoj dinamici, koja je posebno istaknuta u
drugoj polovini prošlog vijeka.
Novi milenijum nosi sa sobom veliki broj različitih
pitanja, koja bi u oblasti turizma glasila: koji oblici turizma će interesovati
turiste? Koji oblici turizma su preferentni u odnosu na druge oblike? Da li ima
mjesta za nove turističke prostore na zemlji? Da li će pojedini geoprostori zapostavljeni
u XX. vijeku predstavljati centar interesovanja u XXI. vijeku? Da li će
turistički prostori budućnosti biti Sahara, Antarktik, vrhovi planina, dubine
mora i okeana, ili svemirska prostranstva? Svako od navedenih pitanja nosi
sobom izazov XXI. vijeka, koji traži odgovore. Različiti autori u svojim
djelima navode predviđanja mega-trendova, koji će imati primat u turističkim kretanjima
u budućnosti
Kao posljedica
ekonomske globalizacije, koja zahvata sve šire prostore naše planete, javljaju
se nove turističke destinacije širom svijeta. Broj turističkih regija i država
širi se takvom dinamikom da mnoge od njih postaju tržišno vrlo relevantne i
predstavljaju direktnu konkurenciju postojećim destinacijama, dok istodobno
snažno konkuriraju međusobno. Osjeća se, dakle, „invazija“ na sve tržišne
segmente, slobodno vrijeme i budžet potencijalnih gostiju. Turistički proizvodi
i usluge stvarani i nuđeni „lokalno“ suočavaju se tako sve više s globalnom i
zahtjevnom potražnjom, koja pak sa svoje strane, iskazuje sve veću osjetljivost
na razne poremećaje i u emiterskim i u receptivnim sredinama (reduciranje
turističkih tokova prilikom ratova, kriza, recesije i sl.)[1]
U pravilu globalizacija u sferi turizma se povezuje sa
općom razvojnom, posebno regionalnom politikom, koja se uklapa u širi odnos:
tripartitni odnos – poduzetnici – destinacija – država. Treba napomenuti da su
u ovom slučaju značajna sva tri segmenta, s tim što država u uvjetima
Nema komentara:
Objavi komentar