ponedjeljak, 21. listopada 2013.

OSNOVNA METODOLOŠKA PITANJA SAVREMENOG TURIZMA




Postoje različita shvatanja autora o vremenu nastanka turizma kao društvenoekonomskog fenomena. Jedni zastupaju mišljenje da se turizam počeo razvijati duboko u prošlosti, tj. u antičko vrijeme pa se, shodno tome, može pratiti, zaista duga historija njegovog razvoja. Drugi autori zastupaju mišljenje da je turizam fenomen novijeg datuma i da je historija njegovog razvoja relativno kratka, pri čemu se dominantno ukazuje na razdoblje od kraja XIX i posebno XX vijeka.
Radi se o različitim mišljenjima sa stajališta vremenskog razdoblja razvojnog puta turizma, kao i da se argumenti „za i protiv“ nalaze i kod jednih i kod drugih autora. Istovremeno, postoji i grupa autora koja iznosi mišljenje koje pokušava pomiriti ove krajnosti i zastupa tezu o postojanju određenih vremenskih razdoblja (etapa) u razvoju turizma kao društveno-ekonomskog fenomena. Uglavnom, govori se o analognim pojavama u razvoju turizma (u poređenju sa njegovim savremenim razvojem) u prahistorijskom razdoblju, u razdoblju privilegovanih klasa (robovlasništvo, feudalizam, deo kapitalizma), kao i o savremenoj epohi u razvoju turizma. Ovo shvatanje tretira se kao osnova za detaljniju analizu fenomena turizma jer se čini da ono, zbog svoje obuhvatnosti, omogućava da se prati ovaj fenomen od starog, preko novog veka, pa sve do danas. Prema tome, u daljem izlaganju poći će se od stava da se mogu razlikovati dve velike epohe u razvoju turizma.[1]

·         epoha turizma privilegovanih klasa i
·         epoha savremenog turizma

U cilju razlikovanja ove dve velike epohe u razvoju turizma, treba izdvojiti dva temeljna faktora uključivanja ljudi u turistička kretanja - slobodno vreme i slobodna novčana sredstva. Bez slobodnog vremena, kao i bez raspoloživih finansijskih sredstava, nema uključivanja ljudi u turistička kretanja.


[1] Dobre, R., Osnove turizma, Visoka škola za turistički menadžment, Šibenik, 2005, str. 7.

Nema komentara:

Objavi komentar