Nužnost međunarodne saradnje u unapređenju ekonomski i humanih aspekata turizma

Međunarodna razmjena postala je objektivna ekonomska potreba svih zemalja u svijetu, bez obzira na stepen njihove razvijenosti i društveno-ekonomskog sistema na kojem se zasniva društvena proizvodnja i unutrašnji društveno ekonomski odnosi.

 Današnje savremeno društvo nije moguće ni zamisliti u njegovom  razvoju bez međunarodne razmjene. Procjenjuje se da danas svjetska zajednica oko 20% od ukupnih potreba podmiruje posredstvom  medjunarodne razmjene.

Tako velika zavisnost u svijetu od medjunarodne razmjene u cilju zadovoljavanja svojih potreba, bilo u uslugama, nužno traži od svake zemlje da se u što većoj mjeri iskoriste svi raspoloživi prirodni resursi i uspostavi takva privredna struktura koja omogućava učestvovanje u medjunarodnoj razmjeni. Ovo se naročito odnosi na zemlje u razvoju, koje zbog svoje nedovoljne razvijenosti i proizvodne sposobnosti, nisu u stanju da vlastitim snagama u svojoj zemlji proizvedu sve što im je neophodno za razvoj.

Razvoj medjunarodne razmjene posljednjih godina je posljedica porasta obima  medjunarodnog turizma. Medjunarodna turistička strujanja u svijetu izazvala su i značajnu turističku potrošnju. Već je naglašeno da je potrošnja medjunarodnog turizma 2004. godini dostigla iznos od preko 509 biliona dolara. 

Na osnovu potrošnje medjunarodnog turizma javljaju se i značajni prihodi koje turizam donosi kako pojedinim regijama, tako i pojedinim zemljama unutar tih regija.

Prihodi od medjunarodnog turizma, kako u svijetu uopšte, tako i u pojedinim regionima, u ukupnoj svjetskoj razmjeni, pokazuju realnu prisutnost, te je stoga normalno nastojanje pojedinih zemalja da se preko medjunarodnog turizma uključe u što većem odnosu u medjunarodnu ekonomsku razmjenu.

3.3.         Integraciono djelovanje turizma u svjetskoj ekonomiji

Ekonomsko djelovanje turizma najuočljivije je u receptivnim zemljama, gdje ima najjači ponder u okviru ekonomskih funkcija turizma.

Esencijalni su efekti turizma vezani na uža i šira receptivna područja, a to su prostori koncentracije turističke ponude. U receptivnim područjima kvantitivni i kvalitativni efekti turizma vrše presudan utjecaj na privredni razvoj. U izrazito receptivnim turističkim zemljama turistički bilans je uijek visokoaktivan i stvara osnovu za življu robnu razmjenu, odnosno za veći uvoz ili izvoz  roba, i to najčešće za konvertibilnu valutu.

Bez ekonomskog djelovanja turizma u tim područjima ne bi bilo ni svih drugih privrednih efekata, bez obzira što su ti efekti u cjelini veći nego ukupni efekti receptivnih područja.

Medjutim, turizam ostvaruje kvalitativno značajnije direktne i indirektne uticaje na privredni razvoj onih područja koja ne vrše nikakvu receptivnu ulogu, znači, u emitivnim područjima.

Naime, ciklus turističke potrošnje započinje upravo u tim emitivnim mjestima i područjima. Turisti nabavljaju u svom domicilu turističku opremu i rekvizite, te vrše druge odgovarajuće izdatke, od nabavke vozila i kamperske opreme do izdatka za prehrambene proizvode i premije osiguranja, a ujedno troše i znatne iznose za pokriće samog prijevoza, kao što su putne isprave, gorivo i drugo, za usluge turističkih agencija i sl.

Za turiste se ekonomski efekti odražavaju u većem radnom potencijalu, smanjenju zdravstvenih troškova u mogućoj valorizaciji novostečenog  znanja, proširenog kulturno-političkog i društvenog horizonta, poboljšanog jezičkog znanja. Takodje za institucionalnu strukturu emitivnih područja  javljaju se analogni efekti u povećanoj radnoj sposobnosti, a osobito u većoj produktivnosti radnih ljudi nakon odmora, smanjenjem javnih izdataka za socijalno osiguranje i u drugim oblicima.