Internet marketing plan

Internet marketing plan se sastoji iz sljedećih cjelina koje se kreiraju tijekom stvaranja koncepta prisustva kompanije na Internetu:

1.      Executive Summary - sažetak. Definiranje cilja marketinga, ili koji su ciljevi promocije na Internetu.

2.      Analiza statistika tržišta - da bi se došlo do ovih podataka potrebno je izvesti, pronaći ili naručiti istraživanja koja će dovesti do realnih podataka o stanju tržišta, uključujući Internet tržišta.

3.      Formuliranje strategija marketing komunikacije - planiranje i formuliranje najoptimalnije marketing strategije u skladu sa utvrđenim ciljevima i stanju na tržištima.

4.      Planiranje potrebnih sredstava za marketing - definiranje konkretnih segmenata implementacije marketing strategija. Planiranje cijene istraživanja, analiza, kreiranja posebnih elaborata, reklamnog materijala i sl

5.      Formiranje marketinškog tima - tko će obaviti ove zadatke i na koji način. Organizacija ljudskih resursa predstavlja najbitniji segment u kreiranju uspješnog posla, pa tako i u implementaciji Internet marketing plana, u slučaju kreiranja ovakvog tima u samoj kompaniji.

6.      Kreiranje korporativnog identiteta kompanije - klasični elementi marketinške strategije uključuju i posebnosti Interneta (misija, logo, slogan, vizuelni identitet web stranica, načini komunikacije sa komitentima putem Interneta...).

7.      Definiranje vremenskih rokova - organizacija marketinških aktivnosti bez tačno određenih termina, može dovesti u pitanje kompletan marketing plan.

8.      Dizajniranje promotivnih kampanja - kreiranje uvjeta za efikasno dizajniranje pojedinačnih marketinških kampanja.

9.      Kreiranje dodatnih marketinških materijala i kampanja - smjernice, opisi pojedinih koraka u izvođenju marketinških kampanja, objedinjavanje potrebne dokumentacije, priprema posebnih materijala, planiranje sajmova, predstavljanja...

10.  Provođenje vlastitih istraživanja tržišta - korištenje vlastitih resursa (web stranice, mailing liste, ankete...) za kreiranje slike o posebnostima korisnika Internet usluga određene kompanije.

11.  Izvršenje promotivnih programa - na osnovu prethodno pripremljenih segmenata Internet marketing plana provodi se konkretna marketinška kampanja.

12.  Mjerenje efekata marketinških aktivnosti - egzaktni podaci koji omogučavaju vrlo precizno definiranje narednih marketinških kampanja i korekcija načina prisustva firme na Internet tržištu i tržištu uopće.

Internet marketing

   Internet marketing pruža nekoliko značajnih prednosti potencijalnim kupcima i to:[1]

·         Ugodnost i praktičnost. Kupci mogu naručivati proizvode 24 sata na dan gdje god da su. Oni ne moraju voziti do mjesta prodaje, tražiti prostor za parking i hodati kroz brojne prodavnice da bi pronašli i ispitali robu koju žele kupiti. To također znači da kupci ne moraju preći cijeli put do prodavnice da bi tek tamo saznali da je željeni proizvod nestao iz prodaje, odnosno da ga nema u zalihi.

·         Smanjenje neugodnosti. Internet kupovina je lagana i obavlja se u privatnosti. Sa Internet servisima, kupci se ne moraju suočavati sa prodavačima ili se izlagati nagovaranju i raznim emocionalnim pritiscima.

·         Informacije. Kupci mogu pronaći brojne uporedne informacije o kompanijama, proizvodima i cijenama bez da napuštaju svoju kancelariju ili kuću. Oni se mogu fokusirati na objektivne kriterioje kao što su cijene i način plaćanja, kvalitet, izvedba i raspoloživost, brzina dostave i slično.

·         Interaktivnost i neposrednost. Kupci mogu "razgovarati" sa prodavačevim Web site-om kako bi pronašli tačne informacije, proizzvod ili uslugu koju žele, a zatim neposredno naručiti sebi na ekran odnosno disk kompjutera. Primanje i upućivanje informacija je brzo u poređenju sa "ekspresnom" poštom ili faksom.

Postoje brojne prednosti koje Internet marketing pruža kompaniji marketaru:

·         Ciljni marketing. Glavna prednost Web-a je sposobnost da cilja veoma specifične grupe pojedinaca sa minimumom rasipanja. Kao rezultat preciznog ciljanja, poruke mogu biti dizajnirane odnosno skrojene tako da utiču na specifične potrebe i želje ciljnog auditorija.

·         Izgrađivanje međusobnih veza (relationship). Obzirom da je jadan na jedan, da je interaktivan u svojoj prirodi, internet marketing je koristan instrument za građenje dobrih dugotrajnih odnosa sa kupcima. Kompanije mogu razgovarati sa potrošačima i naučiti mnogo od njih za svoj biznis, te ta saznanja unijeti u svoje baze podataka.

·         Brzo prilagođavanje uslovima na tržištu. Kompanije mogu brzo (pri)dodati proizvode svojoj ponudi i mijenjati cijene i opise proizvoda. Kada, na primjer, pošalje papirni katalog, proizvodi, cijene i drugi kataloški elementi su fiksirani sve dok se ne napravi i pošalje novi katalog. Internet katalog može biti mijenjan konstantno, prilagođavajući asortiman proizvoda, cijene i promociju tako da bude u skladu s promjenama situacije na tržištu.

·         Smanjenje troškova i povećanje efikasnosti. Internet marketari izbjegavaju potrebu da imaju prodavnicu i snjom povezane troškove iznajmljivanja prostora, osiguranja, opremanja i drugo. Obzirom da kupci kontaktiraju direktno s prodavcima, internet marketing često rezultira u nižim troškovima i poboljšanoj efikasnosti u funkcijama distribucije i logistike kao što su poslovi procesiranja narudžbe, rukovanje zalihama, isporuka i podsticanje trgovine. Komuniciranje elektronskim putem često manje košta nego komuniciranje štampanim materijalima preko pošte. Kompanije, dakle, mogu napraviti digitalni (elektronski) katalog za mnogo manje novca nego što su troškovi štampanja i slanja papirnatih kataloga.

·         Tržišni potencijal i globalni medij. Internet raste astronomskom brzinom. Kako raste broj kućnih PC tako rastu i spoznaja i interes za Internet. Zbog toga će se i tržišni potencijal stalno povećavati. Internet također omogućava kupcima i prodavcima da klikom na miša idu iz jedne u drugu zemlju, u sekundi vremena, širom svijeta. Internet marketing mogu koristiti i male i velike firme.

  Nedostaci koji postoje povezani sa marketingom na Internetu:

·         Problemi sa mjerenjem efikasnosti. Obzirom na novitet ovog medija, sofisticiraniji i univerzalno prihvatljiviji načini ispitivanja auditorija i mjerenja efikasnosti još uvijek nisu utvrđeni. Različite istraživačke firme koriste različite metodologije za istraživanje Interneta, zbog toga su česta značajna odstupanja u rezultatima mjerenja istih pojava.

·         Karakteristike auditorija. Web nije dobar marketing kanal za svakoga. Mnogi korisnici Interneta su zainteresovani za kompjuterske proizvode i tehnološke proizvode, tako da je gotovo polovina cjelokupne Web propagande vezana za «kompjuterske orjentisane» proizvode.

·         Web- vrijeme. Glavni prigovor koji se stavlja Web-u je vrijeme koje je potrebno za pristup informacijama. Obzirom da sve više i više ljudi ulazi na Web, ovaj će se problem pogoršavati.

·         Zagušenost. Kako se broj oglasa umnožava, vjerovatnoća da firmin oglas bude uočen  se smanjuje u skladu s tim. Jedna je studija pokazalada samo 7,2 % korisnika Interneta često ili veoma često «kliknu» na oglašivački banner za više informacija, dok je polovina izjavila da to nikad ne rade.

---

[1] Grupa autora – Prof.dr. Boris Tihi; Osnovi marketinga, Dom Štampe dd Zenica, Sarajevo 1999. str. 394.

Odnosi sa javnošću na Internetu

Predstavljanje na Internetu, nije ništa drugo nego jedna vrsta marketinga. Internet marketing predstavlja korištenje pretraživanja i prezentiranja na Internetu u cilju stvaranja profita. Prezentiranje na Internetu predstavlja reklamu koja ima bitne razlike u svim njenim segmentima u odnosu na standardno reklamiranje.Pretraživanje na Internetu predstavlja ispomoć prezentiranju u slučaju postojanja Vaše prezentacije. Kako je Internet marketing nova oblast u savremenim sistemima komunikacije i u marketingu uopće, postoje mnoge zablude i čine se mnoge greske u predstavljanju kompanija, proizvoda i usluga na Internetu.

Internet se smatra „novim medijem“ koji ima veliku ulogu u odnosima sa javnošću. Razlog tome je dostupnost Interneta svim korisnicima. Internet bilježi sve veći rast broja korisnika, tako da je postao nezaobilazno sredstvo u odnosima sa javnošću. Postoje različita mišljenja u pogledu učinkovitosti ovakvog načina odnosa sa javnošću, krenuvši od onih koji smatraju da nisu ispunjena prvobitna očekivanja, pa do onih koji smatraju suprotno. Internet pruža mogućnost fleksibilnog, i za pojedine ciljne grupe specifičnog oblikovanja komunikacije. Internet pruža mogućnost različitog oblika komunikacije (tekst, audio, video, multimedija) i za omogućuje različite oblike komunikacije (npr. individualno traženje informacija, recipročna interakcija i sl.). Ono što je veoma bitno kod prezentiranja firmi je da se predstave korisnicima na način da korisnici mogu lahko i jednostavno pronaći što im treba jer u protivnom postoji opasnost da korisnici napuste website i da se nikada više ne vrate na isti. U knjizi Internet-PR (Odnosi sa javnošću na Internetu) Dieter Herbst definira odnose sa javnošću na Mreži kao tehničku posredovanu komunikaciju sa referentnim skupinama na Internetu i preko Interneta. Cilj je povećati prepoznatljivost preduzeća i izgradnja imidža. To znači da je neophodno ovakav način odnosa sa javnošću ugraditi u integrirano komuniciranje. Slično i drugi autori definišu odnose sa javnošću putem Interneta, jer se posmatra kao sistem za komunikaciju putem elektronske pošte, news grupa, zatim postavljanja na raspolaganje raznih informacija u elektronskoj formi. Na ovaj način se podupire proces menadžmenta odnosa sa jabnošću.

Herbst smatra da se Internet dosad nije integrirao u ukupnu komunikaciju, a također i neki drugi autori smatraju da on-line komuniciranje nije integrisano u ukupno korporativno komuniciranje. Po Herbstu preduzeća nerijetko postavljaju zastarjele informacije na Internetu što je u suprotnosti sa onim što pruža Internet, a to je mogućnost brzog ažuriranja informacija. Često se objavljuju samo kopije brošura preduzeća što je pogrešan pristup. Ovakav pristp može dovesti do kontraprodukta i slabljenja imidža preduzeća, te je iz tog razloga neophodno stalno ažuriranje i inovatibnost koju zahtjeva javnost.

Stvarnost je takva da danas gotovo i ne postoje novinari koji ne koriste on-line medije za informisanje, a mnogi koriste Internet kao jedini izvor informacija. To govori o snazi Interneta kada je u pitanj njegova uloga u odnosima sa javnošću. Najveći problem je naći kvalitetne i vjerodostojne informacije (što su anketirani novinari iz Njemačke naglasili kao poseban problem).

Multimedijalnost Interneta (povezanost slike, teksta, grafike, zvuka i videa) novinari ne smatraju osobito važnim, ali to je izuzetno značajno za odnose sa korisnicima jer korisnicima često privlače pažnju ovakvi multimedijski sadržaji.

Odnosi sa javnošću putem Interneta zahtjeva uvažavanje činjenice da se stalno pojavljuju nove „virtualne skupine“, koje mogu nastati spontano te se isto tako brzo raspasti. Ovakve skupine se mogu shvatiti kao nove mogućnosti u odnosima sa javnošću jer kako kaže Anthony J.D'Angelo (osnivač The Collegiate Em Powerment Company) „gradi svoju reputaciju tako što ćeš pomagati drugima da izgrade svoju“. To znači da kroz duge „virtuelne skupine“ poput marketplace mjesta se može lakše doprijeti do potencijalnih korisnika, pa samim tim izgradnjom imidža takvih websiteova, gradi se i vlastiti imidž. Herbst navodi kao jedan od najvećih izazova on-line odnosa sa javnošću taj da se izgradi sposobnost njihovog uživljavanja u nove ciljne grupe, što znači sposobnost identificiranja potreba javnosti i primjerne komunikacije sa njima. Po istom autoru najbolje je doći na stranicu, vidjeti što ima i tada uspostaviti vezu sa ponuđačem. Bitna obilježja interaktivnih odnosa sa javnošću (koje navodi Herbst) su nabrojani i objašnjeni u nastavku.

-          Odnosi sa javnošću dio su središnje komunikacijske platforme: na Internetu se mogu povezati svi komunikacijski instrumenti (npr. unaprjeđenje prodaje, oglađavanje, odnosi sa javnoščću i sl.).

-          Odnosi sa javnošću su multimedijalni: Internet pruža mogućnost multimedijskih prezentacija.

-          Odnosi sa javnošću su bezvremenski, a to znači dostupnost sajta u svim trenucima.

-          Odnosi sa javnošću nisu vezani za određeno mjesto: Internet je dostupan svim korisnicima u svijetu.

-          Odnosi sa javnošću su interaktivni: korisnici su aktivni i mogu sami tražiti informacije koje im trebaju.

-          Odnosi sa javnošću su hipermedijalni: postoji mogućnost međusobnog povezivanja informacija.

-          Odnosi sa javnošću imaju nove partnere u komunikaciji: poput on-line novinara, on-line kritičara itd.

-          Odnosi sa javnošću na Mreži povezani su sa drugim mrežama, odnosno dolazi do integracije Interneta i Intraneta.

-          Odnosi sa javnošću su umreženi sa drugim tehnologijama, npr. sa telefaksom, PDA (Personal Dogital Assesment) uređajima, mobitelom, televizijom i sl.

Internet omogućava savladavanje geografskih barijera i stvaranje internetskih skupina („on-line komune“) u kojoj se mogu udružiti ljudi koji dijele interese, a da se ne moraju uopće ni poznavati. Neki autori smatraju Internet „najvećom kuhinjom glasina na svijetu“. Tu dolazi do izražaja vjerodostojnost informacija, odnosno kako selektrirati prave informacije, tj. izdvojiti informaciju iz velike količine podataka. Poznat je slučaj Intelovih Pentium procesora iz 1984. godine  kada je jedan korisnik uočio određeni nedostatak-pogrešku (nije se moglo podijeliti više od 9 do 10 decimalnih mjesta iza zareza). Intel nije uspio umirivanjem korisnika, tako da se vremenom pijavila skupina korisnika sa istim primjedbama i Intel je bio primoran promjeniti besplatno sve čipove skupine koja se formirala oko zajedničkog interesa. Tako je i Ford imao negativnih iskustava zbog osnivanja „Udruženja vlasnika plamtećih Fordova“ koje je 1996. godine prislilo Ford da povuće 8 miliona automobila iz prodaje. Roškovi Forda i prodavača su iznosilioko 200 – 300 miliona dolara. Tu su još brojni primjeri, ali za shvaćanje važnosti Interneta u odnosima sa javnošću su dovoljna i ova dva primjera još od prije nekoliko godina. Danas je Internet doživio ekspanziju, pa njegov uticaj može biti još izraženiji. Nema potpune sigurnosti protiv napada iz cyberspacea i mjere za suzbijanje kriza, poput kontinuiranog pretraživanja/monitoringa, sudjelovanja u raspravama i informiranja zaposlenika, jesu idealne, ali su vrlo skupe. Naravno, opet je bitno razvijanje dvosmjerne komunikacije sa javnošću, a ne samo prezentirati informacije koje često znaju biti zastarjele. Razvijanjem dvosmjerne komunikacije sa okruženjem, kompanija gradi i upravlja svojom reputacijom i stvara uslove za realizaciju poslovnih interesa, što dovodi i do povećanja profita, unapređenja tržišne pozicije i ukupnog poslovanja kompanije.

Internet marketing ne završava izradom jedne web stranice i njezinim prijavljivanjem na jedan ili nekoliko pretraživača. Marketing nije davanje nekoliko oglasa u lokalni oglasnik.  Marketing zahtjeva kontinuiranu analizu, istraživanje, planiranje i praćenje rezultata korištenjem standardnih i alternativnih metoda. Online marketing je oblik direktnog marketinga koji se provodi posredstvom interaktivnih online kompjuterskih sistema koji elektronskim putem povezuju kupce sa prodavcima.

Interni odnosi s javnošću: human relations

2.   

Imidž dobrog i uspješnog preduzeća počinje u njemu samom. Nivo zadovoljstva i motivacije zaposlenih mjerljiv je i stalan proces na koji se može uticati: npr. koliko često menadžment i na koji način komunicira sa zaposlenima, kako im prenosi važne poruke i usmjerava ih ka postizanju poslovnih ciljeva. Često se smatra da nije dobro "previše" komunicirati sa zaposlenima, ali  istovremeno rukovodstvu smetaju glasine i curenje "povjerljivih" informacija. 

„Interni odnosi sa javnošću smjeraju na jačanje osjećaja zajedničke pripadnosti među članovima neke organizacije, na sve veću identifikaciju s ciljevima organizacije.“[1] U preduzeću je veoma važno da se odnosi sa javnošću ne shvaćaju kao informacija „odozgo prema dole“ jer to ne pospješuje sudjelovanje zaposlenika u komunikacijskom procesu. Za uspješno poslovanje svake organizacije najzaslužniji su ljudski resursi i iz tog razloga je neophodno stvoriti zdrave međuljudske odnose u organizaciji, ali i sa korisnicima. Human relations (međuljudski odnosi) smjeraju na poboljšanje međuljudskih odnosa. Ovaj pojam je povezan sa imenom Eltona Mayoa (1880. – 1949.) koji je odbacio tezu o otuđujučem karakteru industrijskog rada. Pri ovome se mislilo na kritike tehnike koja je govorila o otuđenju čovjeka, odnosno „obezdušenju rada“. Jules Roerhlisberger i William Dickson (1972.) navode da se zadaća upravljanja preduzećem može opisati kao pokušaj da se društveni odnosi unutar preduzeća održe u ravnoteži kako bi se mogli ostvariti ciljevi preduzeća. Radnici bi se zrebali osjećati kao dio tima koji radi zajedno za dobrobit svih. Tokom razvoja teorije korporativnog komuniciranja prevladavala su različita razmišljanja od onih koji smatraju da su radnici samo materijalno-egoistično motivirana bića (Mayo) do onih koji smatraju da tehničko-organizacijski uslovi ne stoje kao goli objekti i materijalni odnosi nasuprot čovjeku (Rene Konig). Utemeljitelj znanstvenog upravljanja preduzećem je amerikanac Frederick Winslow Taylor (1856. – 1917.). U njegovim razmatranjima nisu u središtu zanimanja problemi organizacijskih struktura kao cjeline, nego pojedinačni radnici koje je trebalo uputiti u najsvrhovitije metoda i najštedljivije pokrete u radu te ih poticati plaćom. Cilj ovog pristupa jeste maksimizirati učinkovitost organizacije. Primjena znanstvenog upravljanja preduzećem značila je gotovo potpuno uklanjanje svih razloga za sukob između poslodavaca i radnika. Prema taylorovoj slici radnik bi izgledao kao: lijen i pohlepan i želi što manje raditi, a što više zaraditi. Lenjin je 1913. godine opisao Taylorizam kao znanstveni sistem iscjeđivanja znoja, a u tome prednjači američki kapitalizam. Po Lenjinu Taylorizam je porobljavanje ljudi od strane stroja.

Mayo ističe da je za produktivnost rada značajnije zadovoljstvo radnika. „Škola međuljudskih odnosa, za razliku od znanstvenog upravljanja preduzećem, vidi radnika kao člana jedne društvene skupine koja ne samo da može dati oslonac u obliku unutarnjeg sistema vrijednosti, nego nudi i mogućnost afirmacije kod nadređenih i uprave.“[2]

Ukoliko se postignu takvi odnosi da radnici budu ponosni na svoj radni doprinos, povečava se i učinkovitost preduzeća. Znanstveno upravljanje preduzećem i međuljudski odnosi žele racionalno povećati učinkovitost. U Njemačkoj je ideju međuljudskih odnosa nakon Drugog svjetskog rata popularizirala američka Visoka komisija na taj način da je izdavala besplatne časopise o toj temi. Cilj je bio preobratiti Njemce u demokrate.

---

[1] Michael Kunczik, Odnosi sa javnošću, FPN, Zagreb, 2006. str. 183.

[2] Michael Kunczik, Odnosi sa javnošću, FPN, Zagreb, 2006. str. 184. - 185.

Kanali korporativne komunikacije

1.    

Najčešći kanali komuniciranja: medijii (klasični ili tradicionalni: tisak, radio, televizija), konferencije i izlaganja, direktna literatura, sponzorstva, interni časopisi, programi korporativnog identiteta, posebni događaji (Corporative Events), korporativno oglašavanje, novi mediji, posebno internet, te kanali u interpersonalnoj komunikaciji (npr. sastanci, skupovi, ankete, razgovori).

S obzirom na potrebu ujednačenog nastupa prema ciljnim javnostima, moderne korporacije primjenjuju model integrirane (marketinške) komunikacije, u kojoj sudjeluje i marketinška komunikacija, tj. komunikacija proizvoda i brendova prema kupcima. Integrirana komunikacija u marketingu i odnosima s javnošću obuhvaća analizu, planiranje, organiziranje, provedba i kontrola ukupne eksterne i interne komunikacije koorporacije (poduzeća) s ciljem postizanja ujednačene korporativne komunikacije.

Turizam u BiH

Rad je urađen u skladu sa naznačenom metodologijom koristeći sve dostupne podatke i informacije, tako da je bilo moguće uraditi analizu doprinosa turizma privrednom razvoju Federacije BiH u pravcu njezinog bržeg razvoja i njegov uticaj na aktiviranje mnogih, do sada gotovo potpuno neiskorištenih resursa u Bosni i Hercegovini, kao i na mijenjanje privredne strukture, a naročito na jačanju tercijarnog sektora privrede i smanjenju problema nezaposlenosti.

Imajući u vidu prethodnu analizu i uzimajući u obzir brojne relevantne faktore koji utiču na fenomen turizma u ekonomskoj strukturi Federacije BiH, može se zaključiti sledeće:

Opšti zaključci:

1. Turistička privreda je vrlo važan faktor razvoja privrede, niza područja i destinacija unutar brojnih zemalja. Za mnoge od tih područja, pa i relativno veliki broj zemalja, turizam je osnovni ili jedan od osnovnih pokretača privrednog i ukupnog društvenog razvoja. Na ta način se ekonomski i društveni efekti i uticaj turističkih kretanja danas ispoljavaju kao bitan činilac ukupnog statusa mnogih zemalja.
2. Homogenizacija društvenog i ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, sa aspekta poticanja razvoja turizma, zasniva se na donošenju sveobuhvatne strategije turizma, čije je ključno opredjeljenje valorizacija i očuvanje izrazito raznolikog prirodnog i kulturnog bogatstva; na principima održivog razvoja u planiranju kvalitetne turističke ponude; na adekvatnom tržišnom pozicioniranju i promociji te zajedničkom djelovanju svih pojedinaca i stručnih institucija koje direktno i indirektno sudjeluju u turizmu.
3. Na ovaj način osiguraće se dugoročni rast pozitivnih efekata od turizma, koji će na taj način ojačati svoju poziciju značajnog faktora privrednog rasta i generatora novih radnih mjesta. Za razvoj kvalitetne turističke infrastrukture i ponude, potrebna su značajna finansijska sredstva, koja će barem jednim dijelom morati osigurati strani investitori i financijske institucije
4. Turizam kroz svoje rezultate stvara početne uslove koji će stimulisati interes pojedinih djelatnosti da se uključe u širi razvoj turizma.

Pojedinačni zaključci:

1.        Da bi bosanskohercegovački turizam postao dovoljno atraktivan za privlačenje svježeg kapitala, neophodno je dostići nivo koji investitori mogu ostvariti investicijom u slične projekte u drugim destinacijama. Razvoj u tom pravcu moguć je jedino pravilnim pozicioniranjem turističke ponude Bosne i Hercegovine na svjetskom turističkom tržištu u odnosu na raznolikost i kvalitet ponude. Uz ispunjenje tih uslova i adekvatno promovisanje Bosne i Hercegovine kao turističke destinacije, moguće je istovremeno postići povećanje iskorištenosti turističkih kapaciteta i povećanje potrošnje turista, što će rezultirati povećanjem investicione atraktivnosti projekata u turizmu.

2.        Strategija turizma je ishodišni dokument za realizaciju zacrtanih strateških ciljeva i kreiranje odgovarajućih operativnih planova na nižim nivoima, čija će provedba omogućiti ostvarenje glavnog strateškog cilja

3.        Kada se ima u vidu da je Bosna i Hercegovina nerazvijena država i da se sada poduzimaju široki zahvati u pravcu njezina bržeg razvoja, to uticaj turizma na privredni razvoj treba sve više biti izražen i dobijati svom značaju. Turizam osobito može uticati na aktiviranje mnogih do sada gotovo potpuno neiskorištenih resursa u Bosni i Hercegovini, kao i na mijenjanje privredne strukture, a naročito na jačanje tercijarnog sektora privrede i smanjenje problema nezaposlenosti.

4.        Sadašnje stanje i budući razvoj turističkog sektora, osim što je još pod snažnim negativnim uticajem posljedica rata, valja posmatrati kroz prizmu sistema koji ulazi u razdoblje dubokih društvenih, političkih i privrednih promjena. Uz vlasničku transformaciju, stvaranje tržišne infrastrukture, te uspostavu novog pravnog sistema, neophodno je stvaranje novog identiteta turističkog sektora. Posebno valja voditi računa o činjenici da njegov razvoj nije više moguće zasnivati na politici sektorskih prioriteta, kao ključnom kriteriju alokacije investicija, nego isključivo na kriterijima efikasnosti i profitabilnosti.

5.        Uprkos vrlo složenoj ekonomsko-političkoj situaciji  sa mnogim nepovoljnim ekonomskim parametrima, Federacija BiH je prema oficijelnim pokazateljima ostvarila rast BDP i njezina pozicija na međunarodnom turističkom tržištu sve je uočljivija.

Ovako formulisani zaključci sadrže relevantne komponente koje bi u predstojećem ciklusu društveno-ekonomskog razvoja Federacije BiH,  mogle relevantno uticati na njegovu homogenizaciju, uz isticanje funkcije turizma i njegovog evidentnog doprinosa tom ekonomskom razvoju

Obogaćivanje turističke ponude Kantona Sarajevo

 Postojeći hotelski kapaciteti bi modernizacijom i rekonstrukcijom mogli sebi obezbijediti viši stepen kategorizacije objekata, i samim tim, promijeniti strukturu klijenata i obezbijediti klijentelu kojoj nije problem izdvojiti više novca za željeni luksuz i komfort. Ako idemo tim pravcem, onda bi zapravo jedan oh prvih koraka trebao biti dovršenje standardizacije i kategorizacije turističkih kapaciteta u Kantonu od strane komisije pri nadležnim ministarstvima, kako bi turisti znali na koji kvalitet mogu računati pri posjeti našoj zemlji. 

Certificiranje planinske klime šireg područja Bjelašnice u cilju dobijanja atesta kako bi se javno mogla promovirati koristnost ove vazdušne banje. Brojni turistički autobusi koji svakodnevno prolaze kroz Sarajevo, bi mogli praviti duže zaustavljanje u našem gradu. Na ovaj način bi se mogla realizirati kvalitetnija i duža posjeta jezgru grada. Ovo bi se moglo obezbijediti pravljenjem parkinga za turističke autobuse sa kojih bi turisti relativno brzo mogli doći do određenih turističkih objekata.

Zatim, postojeći prirodni resursi ne mogu, naročito tokom sezone, prihvatiti sve turiste, pa bi se riješenjem tog pitanja uveliko povećalo zadovoljstvo turista koji posjete naš grad. Izvođenjem i pravljenjem studije eko, etno, agro i seoskog turizma bi se značajno obogatila postojeća ponuda za turiste, a takođe bi se pospiješio razvoj slabije razvijenih područja, te bi se povećalo održavanje zaštićenih područja.

U turizmu, kao privrednoj grani, dominantnu ulogu igra kupovina usluga, a ne roba. Upravo taj turistički proizvod, koji se sastoji od više različitih proizvoda i usluga, predstavlja najvažniji dio turističkog sistema, i kao takav, turistički proizvod je spona između turističke ponude, sa jedne strane, i turističke potražnje, sa druge strane. Ono što je najvažnije za svaki turistički proizvod jeste njegova atraktivnost, usluge koje nudi, te njegova dostupnost.

Kao turistička destinacija, Kanton Sarajevo predstavlja zanimljivu turističku destinaciju kao rezultat njegovog geografskog položaja, prirodnih ljepota od kojih su mnoge još uvijek netaknute, zatim kulturno – historijske znamenitosti koje svojim raritetom predstavljaju pravi biser, i na kraju pogodna klima koja omogućava zadovoljenje najrazličitijih turističkih ukusa.

Međutim, trenutni nivo iskorištenosti turističkih proizvoda se može značajno povećati tako što će se organizirati i osmisliti cjelokupna turistička privreda. Činjenica je da je turistički proizvod Kantona Sarajevo ovisan o brojnim faktorima, poput vremena, prostora, atraktivnosti, pristupa, raspoloživosti aranžmana, mogućim aktivnostima i pratećim servisima.

Prostorna komponenta Kantona Sarajevo je relativno povoljna, i predstavlja političko, administrativno, privredno i kulturno središte države. Vremenska komponenta zapravo odražava trajanje turističkog proizvoda. Ogleda se kroz dužinu trajanja sezone, boravkom gostiju i predviđenog odmora. Kanton Sarajevo predstavlja mjesto susreta različitih kultura, religija i tradicija, što samo dodatno obogaćuje turističku ponudu. Upravo zbog toga Sarajevo danas može ponuditi različite oblike selektivnog turizma kao što su zimski, ljetni, eko – turizam, religijski, lovni, zdravstveni i slično.

Kanton Sarajevo obiluje turističkim potencijalima koje, radi što jednostavnijeg prikaza, možemo podijeliti u nekoliko skupina. Najprije ćemo prikazati nekoliko prirodnih turističkih potencijala.