Podsjeti se na stajanje pred Allahom na Sudnjem danu i znaj
da je ovaj dunjaluk i zivot na njemu samo put u vjecnost i da na njemu niko
nece ostati. Moli Allaha s.v.t. da te ucvrsti na pravom putu, do susreta sa
Njim s.v.t....
Ovu pricu mi je ispricao jedan moj prijatelj koji ovdje u
Njemackoj studira medicinu:
“Nikada necu zaboraviti taj dan! Toga dana sam, kao i
obicno, krenuo da obidjem pacijente na odjelu za intenzivnu njegu. Pacijent
koji je lezao na krevetu br. 3 privukao je moju paznju. Zvao se Muhammed.
Pogledao sam mu u lice, medjutim prepoznavanje lika
bolesnika je bilo tesko izvodljivo zbog mnostva cjevcica i kablova koji su bili
prikljuceni na medicinske aparate. Bio je to dvadesetpetogodisnji mladic. Imao
je sidu! Prije dva dana je dovezen o bolnicu, jer je dobio jaku upalu pluca.
Njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogorsavalo.
Prisao sam mu i blago ga zovnuo njegovim imenom: “Muhammede,
Muhammede...” Cuo je moj glas. Odgovorio mi je lose razumljivim rijecima.
Nazvao sam njegove roditelje. Javila se njegova majka. Na osnovu njenog akcenta
sam zakljucio da su iz Libana. Od nje sam saznao da mu je otac jako uspjesan
“biznismen”.
Objasnio sam Muhammedovoj majci da je stanje njenog sina
zaista ozbiljno. Dok smo razgovarali, aparati na kojima je Muhammed bio
prikljucen pocelil su pistati i pokazivati nagli pad krvnog pritiska. Zvucalo
je zastrasujuce...
Trznuo sam se i povikao njegovoj majci na telefon: “Morate
odmah doci ovamo!”
Odgovorila mi je: “Ja sam trenutno zauzeta sa poslom. Doci
cu kada zvrsim.” Rekao sam joj: “Tada moze biti kasno”, i spustio joj
slusalicu.
Nakon pola sata sestrica je dovela Muhammedovu majku na
odjel. Zeljela je da razgovara sa mnom.
Bila je to sredovjecna zena. Na njenom izgledu se nije
primjecivalo da je muslimanka. Kada je ugledala sina, pocela je plakati.
Pokusao sam je umiriti rekavsi joj: “MoliAllaha za oprost i moli Ga da izlijeci
tvoga sina!”
Uplaseno me upitala: “A jesi li ti to musliman?” Odgovorio
sam: “Elhamdulillah!” Potom je ona rekla: “I mi smo muslimani.”, na sto sam je
dodao: “Dobro, onda idi sinu i prouci mu nesto iz Kur´ana kako bi mu Allah
olaksao njegovo stanje.”
Zena se trznu i poce jos vise plakati govoreci: “Ah, Kur´an!
Ne znam. Ne znam nista iz Kur´ana uciti.” Zacudjen sam upitao: “Pa kako onda
klanjas? Zar ne znas El-Fatihu napamet?”
Brisale je suze i nastavila govoriti: “Otkako smo doselili u
ovu zemlju klanjamo samo bajrame.”
Pitao sam za njenog sina, na sto mi je rekla. “Bilo je sve
uredu, sve dok dok nije upoznao tu djevojku.”
Pitao sam je: “Je li klanjao?”, pa je rekla: “Ne, nije,
medjutim zelio je obaviti hadz kada ostari.”
Aparati su poceli jos jace da piste. Skocio sam do mladica i
primijetio da je na samrti, blizi mu se kraj. Aparati su sve jace pistali,
njegova majka sve vise plakala, a sestrice stajale uplasene i zbunjene.
Priblizio sam se njegovom uhu i prosaptao: “La ilahe illallah, la ilahe
illallah. “ Mladic nije pokazivao reakcije, ali me cuo. Ponovio sam glasnije:
“Reci: La ilahe illallah!” Poceo je nesto tiho izgovarati. Rekao je: “Ah, ah,
jaki bolovi. Dajte mi nesto protiv bolova.”
Poceo sam se boriti protiv svojih suza. Molio sam ga: “Reci:
La ilahe illallah.” Pomjerio je usne...
Obradovao sam se. Ja Allah, izgovorice sehadet!
Na moje zaprepastenje, cuo sam ga kako govori: “Ne mogu, ne
mogu, zelim da vidim djevojku. Ne mogu...”
Majka je uplaseno gledala i plakala. Puls mu je bivao sve
slabijim, a zatim neujednacen. Nisam se vise mogao suzdrzati, pa sam poceo
glasno plakati. Stisnuo sam njegove ruke i pokusao ponovo da ga ubijedim:
“Molim te, reci sehadet posljednji put, reci la ilahe illallah!”
Tiho je prosaptao: “Ne mogu, ne mogu...” , a zatim je
nestalo pulsa... lice je hladno palo na drugu stranu. Bio je mrtav!
Njegova majka se izbezumljeno bacila na prsa sina. Ugledavsi
taj prizor, nisam se vise mogao obuzdati. Zaboravio sam sva pravila prve
pomoci...
“Eksplodirao” sam i poceo vristati na njegovu majku: “Ti si
odgovorna. Ti i njegov otac. Zapostavili ste i izgubili osjecaj
odgovornosti...”
Dragi brate, draga sestro!
Razmislite o ovom mladicu. Sta bi bilo da je rijec o tvome
sinu ili tvome bratu... ili cak o tebi?
Da, tebi se obracam. Nastoj da uvijek budes u pokornosti
Allahu s.v.t.
Allah Svemocni kaze: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako
se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran : 102)
Utici se Allahu Milostivom u kakvom god da si stanju i i
trazi od Njega pomoc i uputu. Moli ga da uputi tvoj potomak:
“I oni koji govore: “Gospodaru nas, podari nam u zenama
nasim i djeci nasoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!” (Furkan :
74)
Moli Ga da te ucini cvrstim u vjeri. Potrudi se da uvijek i
svugdje spominjes Allaha:
“O vjernici, cesto Allaha spominjite i cesto sjecajte.”
(El-Ahzab : 41)
Osjeti Njegovu blizinu i prisustvo onda kada te dusa navraca
na zlo i znaj da te On vidi i posmatra...
Nema komentara:
Objavi komentar